Važno je da ne zaboravimo ko smo i odakle smo

Festival narodnog stvaralaštva “Ne zaboravi rode” u Bačkom Gračacu šesnaesti put je okupio one koji bogatu tradiciju srpskog naroda proslavljaju i čuvaju od zaborava, prenoseći je sa kolena na koleno.

Iz ljubavi nastaju velike stvari, a učesnici programa iz Novog Sada, Bačkog Brestovca, Gajdobre, Prigrevice, Apatina, Čonoplje, Stanišića i Bačkog Gračaca, pokazali su sa koliko ljubavi i radosti neguju narodnu igru i pesmu. Kažu, važno je da se ne zaboravi ko smo i odakle smo.

– Mislim da je program bio šarolik, pristupačan, ne preterano dug, videli ste da je publika do samog kraja ostala i aplaudirala, na čemu smo jako zahvalni. Videlo se šarenilo dinaraca, juga Srbije, mislim da je bilo pitko i lepo, i verujem da su uživali svi bar onoliko koliko i mi koji smo ovo organizovali – kazala je Mirjana Mandić, umetnički rukovodilac KUD “Marko Orešković” Bački Gračac.

Dom omladine u Bačkom Gračacu orio se od glasova pevačkih grupa, zvuka samice i nadahnute igre.

– Mislim da sam ja prva žena koja je krenula da svira kordunaške samice, to je počelo neke 2013. godine na nagovor predsednika kulturno-umetničkog društva, a ja sam bila baš radoznala s obzirom da volim muziku, folklor, i odmah me je to privuklo, tako da evo već deset godina sviram. Poslednjih godina je jako teško privući mlade da se bave ovako nečim kao što je folklor, zato mi je i draže kada vidim da ipak postoje mlade osobe koje vole svoju tradiciju, kulturu, običaje i narod – rekla je Nevena Basara, samičarka KUD “Vuk Karadžić” Čonoplja.

Festivalska bina je bila kao košnica raznolikosti narodne tradicije i nošnji. Na manifestaciji se prvi put predstavilo Kulturno-umetničko društvo “Svetozar Marković” iz Novog Sada, čiji su članovi prikazanim umećem u igri zavredili ovacije publike.

– KUD “Svetozar Marković” je jedno od najstarijih kulturno-umetničkih društava u Vojvodini, osnovano je 1945. godine, a evo i dan-danas uspešno radimo. Mnoge generacije su prošle kroz društvo, dolaze nove i mlađe, što je veoma lepo, jer su oni na neki način čuvari naše tradicije – ispričao je Slaviša Đukić, umetnički rukovodilac.

Na pitanje koliko je u modernom vremenu teško raditi na očuvanju tradicije i pronaći osobe zainteresovane za negovanje narodnog stvaralaštva, naši sagovornici kažu da nije lako. Međutim, ima i ljudi poput Mirjane Mandić iz Kulturno-umetničkog društva “Marko Orešković” koja decu poučava nasleđu i tako uliva nadu da će tradicija nastaviti da bude živa vatra.

Najmlađi gračački folkloraši igraju Liku gde su im koreni, ali su jednako upečatljivi i u izvođenju koreografija drugih folklornih tradicija.

Categories: