Misija ličke samice na festivalu u Poljskoj

Dušan Brkljač i Mirko Vidović, instrumentalisti na tradicionalnoj ličkoj samici i članovi Kulturno-umetničkog društva Marko Orešković iz Bačkog Gračaca ovih dana su se vratili sa gostovanja u Poljskoj gde su bili učesnici 12. Međunarodnog festivala Najstarije pesme Evrope – Tradicija i avangarda 2011, koji je od 6. do 12 oktobra održan u gradu Lublin. Na festivalu najstarije muzike prikazani su sertifikati tradicionalne kulture iz različitih regiona Evrope, a dvojica samičara su bila počastvovana što su baš oni, zajedno sa još četiri izvođača iz Prijedora, odabrani da predstavljaju Srbiju na velikoj evropskoj muzičkoj sceni.

Prvi susret sa poljskim gradom dao im je podstrek. Uzdignuti bilbordi, oblepljeni plakati koji su najavljivali festival, i na njima u prvom planu čuvari tradicije iz gračačkog KUD-a, zaštitna lica festivala. Bilo je to pravo iznenađenje za njih. Lepo za videti, lepo u svakom pogledu. Poseban doživljaj i izuzetno priznanje. Elan je bio još veći i želja da predstave svoju zemlju, svoje poreklo i kulturu u pravom svetlu. Takav je bio i njihov nastup u Lublinu, odmah prve večeri Festivala, gde su u polusatnom druženju sa publikom zasvirali ličku samicu. Iz tradicionalnog instrumenta sa četiri žice, razlilo se svo bogatstvo zvuka koje je stvaralo prijatnu atmosferu u prepunoj sali gradskog pozorišta. Ređale su se stare izvorne peseme Đido, Milica, Pošla devojka u goru po vodu, Kosibašo čuvaj leđa, zaigralo se Kozaračko i Užičko kolo… Publika je prepoznala arhaični zvuk tamburice iz dinarskih krajeva koja je, preseljena u bačku ravnicu, nastavila da živi i širi svoju misiju. Aplauzi su bili burni, a samičari su se tri puta na zahtev publike vraćali na binu. Oni su bili akteri velikog muzičkog događaja, a iz Poljske su se vratili puni pozitivnih utisaka i kritika.

– Vrhunska kultura i organizacija. Festival na svetskom nivou. Do sada nisam bio u prilici da vidim kako se ponašaju ljudi u stranim zemljama. Treme je bilo na početku, prvi put sam učestvovao u inostranstvu kao instrumentalista na samici, ali čim je nastup počeo saživeo sam se sa muzikom. Publika je bila divna, prijali su mi aplauzi. Bio je to izuzetan osećaj na sceni – kaže Brkljač koga su posebno impresionirali muzičari iz Ukrajine i Finske, i kultura evropskog naroda.

Na Festivalu u Poljskoj za vremešnog Duju, kome je vrlina skromnost, jedan muzički stručnjak iz Rusije je rekao da u svojoj karijeri nije video starijeg solistu na muzičkom instrumentu sa lepšim i umilnijim glasom. Tamburicu svira od malih nogu, a od sedamnaeste godine ih sam izrađuje. Do sada je napravio sedam, jednu je poklonio drugu u vojsci, a jednu Gračanki koja živi u Kanadi i tamo razvija ličku tradiciju. Svirajući ovaj instrument osvojio je mnoga visoka priznanja, a njemu najdraže je Zlatni opanak u Valjevu 2009. godine. Kako kaže, draž samice je u tome što svira sama, bez pratnje drugih instrumenata, zato se tako i zove.

Mirko Vidović, Mirjana Mandić i Dujo Brkljač
I drugi solista na tradicionalnom instrumentu Mirko Vidović izuzetno je zadovoljan što je po prvi put imao priliku da prikaže svoje muzičko umeće publici u inostranstvu na jednom, po njemu, vrhunski organizovanom događaju koji je za svaku pohvalu.

– Tamburicu sviram već 15 godina, počeo sam sam, a znanje sam usavršavao uz Duju. To volim od detinjstva, sada je izrađujem, i po neku prodam – dodaje Vidović.

Predvođeni Brankom Tadićem, etnomuzikologom iz Beograda predstavnici Srbije su u Poljskoj gostovali na poziv organizatora festivala koji su snosili sve troškove putovanja i boravka. Svakom izdanju Najstarije pesme Evrope prethode pronicljive studije sprovedene u saradnji sa istraživačkim centrima iz različitih zemalja. Takva studija rađena je i na beogradskom fakultetu umetnosti gde se na odseku etnomuzikologije čuvaju snimci Kulturno-umetničkog društva Marko Orešković.

– Bili smo predivno primljeni i sa puno uvažavanja predstavljeni. Nismo ni znali da su Srbi i srpski jezik toliko omiljeni u sredini u kojoj je uglavnom katolički živalj. Program koji smo pripremili pratilo je preko hiljadu ljudi. Naš tridesetogodišnji trud i rad se isplatio. Videli smo da smo možda mi matica od koje mnogo toga zavisi hoće li se kultura i tradicija ličkog naroda produžiti ili ne, bez obzira na broj KUD-ova koji neguju Liku – rekla je za Radio Odžake umetnički rukovodilac Mirjana Mandić, svakako najzaslužnija za ovaj kao i mnoge dosadašnje uspehe amatera iz Bačkog Gračaca koja je u Poljsku otputovala kao pratnja i podrška svojim članovima.

Nastup sa umetnicima iz 15 zemalja: Norveške, Rusije, Francuske, Tunisa, Finske, Poljske, Mađarske, Belorusije… bio je još jedna satisfakcija Gračanima da istraju u amaterskom stvaralaštvu i negovanju tradicije i kulture Ličana. Nove obaveze ih očekuju već sutra kada im u goste dolazi poznati etnomuzikolog Nice Fracile sa grupom studenata iz Novog Sada da prikupe građu za magistarske radove i doktorske disertacije.

Categories: